Oživjeti tržište nekretnina na kojem je više od 15 tisuća neprodanih stanova, što bi dalo za maha graditeljskoj i uz nju povezanoj industriji, te istovremeno urediti tržište iznajmljivanja stanova koje se u Hrvatskoj uglavnom odvija u sivoj zoni nije nimalo lagan zadatak u situaciji kad država zbog plana da zauzda deficit i uspori rast javnog duga, nema novca za intervenciju na tržištu nekretnina. U srpanjskoj Strategiji Vladinih programa iznesen je plan po kojem bi država izašla na tržište iznajmljivanja stanova i to “kupnjom gotovih stanova na tržištu za potrebe najma“. 

Taj je model trebao stanovništvu koje nije kreditno sposobno ponuditi dom uz fiksnu cijenu najma od 3,6 eura po četvornom metru, a tako bi se aktivirale neiskorištene nekretnine. Plan je bio da u razdoblju od 2013. do 2015. godine država na taj način u najam da tri tisuće stanova. Iako se, otkrivaju naši izvori u Ministarstvu graditeljstva koje je plan sačinilo, nije odustalo od tog modela teško je da će on biti ostvaren po zacrtanim brojkama. Razlog je jednostavan. Makar ne bi bilo teško osigurati kredite za kupnju stanova, država nema prostora da godišnje za nekoliko stotina milijuna kuna poveća deficit ili javni dug kako bi kupila stanove za iznajmljivanje. 

Naši sugovornici tvrde da neće odustati od toga da se taj model provede, doduše s manjim brojem stanova, a otkrivaju da Ministarstvo graditeljstva nije odustalo od toga da se pro nađe način kako bi se aktivirale tisuće stanova koje posljednjih godina stoje neprodane. Kad ih već država ne može kupiti kako bi ih iznajmljivala, vlasnicima bi se mogao ponuditi model po kojima bi njima samima bilo zanimljivo otisnuti se na tržište iznajmljivača, umjesto da godinama čekaju prodaju stanova. Jedan od najvažnijih razloga zbog kojih se vlasnici, što su gradili stanove za prodaju, ne žele baviti iznajmljivanjem je i to što bi u slučaju aktiviranja nekretnina morali platiti PDV na izgrađene nekretnine. 

Kako novca nemaju da bi platili taj porez kako bi mogli iznajmiti stanove, što im ionako nije ni bio plan, oni radije čekaju da stan prodaju i da poreznu obvezu od 25 posto plate konačni kupci stana. Zato u Ministarstvu graditeljstva planiraju s kolega ma iz Ministarstva financija razgovarati o mogućnosti da se ta porezna obveza ne plati u jednoj godini, nego primjerice u deset godina nakon što se stan ponudi u najam.