Otac je godinama obrađivao zemlju koju je smatrao svojom i kupio ju je bez pisanog ugovora. Nakon njegove smrti javni bilježnik koji je vodio ostavinsku raspravu nije tu zemlju unio u rješenje o nasljeđivanju uz obrazloženje da mu majka nije podastrla vjerodostojan dokaz da je zemlja bila očeva. Na koji način majka može zemlju ipak upisati na svoje ime? pita naš čitatelj. 

Javni bilježnik ispravno je postupio jer mu niste dali izvadak iz gruntovnice ili barem posjedovni list. Problem je najjednostavnije riješiti tako da stupite u kontakt s osobama koje su upisane u gruntovnicu, ili s njihovim nasljednicima. Ne ospore li vlasništvo nad zemljom, zaključite s njima ugovor o kupoprodaji ili vlasništvo utvrdite kroz sudski postupak i tzv. formalnu tužbu. Ospore li ga, preostaje vam klasičan sudski postupak o utvrđivanju prava vlasništva dosjelošću, jer samostalni posjednik nakon zakonom određenog vremena posjedovanja postaje vlasnikom, ako je posjed bio zakonit, istinit i pošten. 

Zakonit, istinit i pošten posjednik može steći pravo vlasništva nad nekretninom nakon 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a posjednik koji ima barem pošten posjed stječe je u vlasništvo nakon 20 godina neprekidnoga korištenja. No neovisno o trajanju posjeda, vaša majka može tražiti utvrđenje prava vlasništva nad tim zemljištem, i to temeljem sklopljenog pravnog posla, odnosno temeljem kupoprodaje nekretnine, koja je obavljena neovisno o nepostojanju pisanog ugovora. 

Autor/Izvor: D. Lančić/Večernji list/PressCut/limun.hr