HRENGEITRU

Stanovi u Rijeci dobro se prodaju

Novosti
Foto

“Nikad nismo imali ovoliko posla. Ako ova godina bude na razini prošle, bit će odlično. Ali, bit će i bolja“, kaže Branko Papeš, jedan od vlasnika Dogme, najveće riječke agencije za posredovanje u prodaji nekretnina. Suprotno ustaljenom mišljenju da su cijene nekretnina, s obzirom na sve lošije financijsko stanje građana, i dalje u padu, poslovni rezultati agencija za posredovanje i njihovi podaci o cijenama pokazuju suprotno. Papeš je zadovoljan svojim poslovnim rezultatima koji su između ostalog takvi, kako kaže, zato što u Rijeci cijene nekretnina nikada nisu ni padale toliko strmoglavo kao u nekim drugim gradovima u Hrvatskoj.

Rijeka je specifično područje iz nekoliko razloga. Kao prvo, kupovna moć Riječana je veća nego što to pokazuje naš BDP jer oko 30 posto građana zarađuje vani, kao pomorci, radnici na platformama, kućne pomoćnice ili radnici u Italiji. Nadalje, u Rijeci nikad nije došlo do hiperprodukcije stanova. Za razliku od Zagreba gdje trenutačno stoji oko 5.000 neprodanih stanova novogradnje s riješenim papirima, u Rijeci je takvih možda dvadesetak. I konačno, u Rijeci prije recesije nisu bile napuhane cijene nekretnina. Prosječna cijena ovdje je uvijek oko 1.500 do 1.600 eura po kvadratu, dok se u Splitu ili Zagrebu taj prosjek dizao do 2.400 eura“, objašnjava Papeš.

Suvlasnik Dogme dodaje da je u gradu na Rječini cijena nekretnina u prosjeku niža nego prije recesije, ali osim što je pad manji nego u drugim dijelovima Hrvatske, njegov intenzitet je vrlo različit, a na određenim lokacijama do pada nikad nije ni došlo. “Cijena je u Rijeci pala od 0 do 25 posto. Kada kažem nula posto, to se odnosi na lokacije poput Bulevarda, Trsata ili Bivija gdje je potražnja najveća i gdje na jednu nekretninu imate pet potencijalnih kupaca. Naravno da će u takvim situacijama prodavatelj postići traženu cijenu. Obrnuto, na manje atraktivnim lokacijama, gdje je potražnja manja, došlo je i do pada cijene do 25 posto, a maksimalno u Viškovu, gdje je pad oko 30 posto. Razlog je jednostavan i leži u lokaciji. Ljudi su shvatili da ako imaju 10 godina staru nekretninu na Donjoj Vezici i njezinom prodajom mogu kupiti novi stan u Viškovu, radije će ostati tamo gdje jesu i za 10 godina imati stari stan na Vezici, nego stari stan u Viškovu“, dodaje Papeš.

Usporedba cijena u različitim dijelovima grada česta je tema Riječana na kavama i druženjima, kada se vole hvaliti da stanuju u “elitnom“ dijelu grada. Papeš upozorava da se toj temi ne smije pristupiti površno jer na cijenu utječe jako mnogo čimbenika, pogotovo u vrijeme recesije. “Tijekom 2004. i 2005. godine vladala je euforija, krediti su se lako dobivali i ljudi su kupovali sve. Danas čovjek više cijeni svoj novac i dobro pazi što će kupovati. Ne može mu se podvaliti nivo gradnje 3 za cijenu 5 stoga su se točno iskristalizirali parametri o kojima ovisi cijena. Lokacija je prvi od njih i najvažniji, ali ne i jedini. Pritom lokaciju treba dobro razlikovati od mikrolokacije. Na primjer, Korzo i Kružna ulica su ista lokacija, ali na Korzu stan možete prodati za 3.000 eura po kvadratu, a u Kružnoj ne možete ni za 1.000. Drugi parametar je veličina, u istoj zgradi stan od 30 kvadrata možete prodati za 50.000 eura, a stan od 100 kvadrata ne možete ni za 100.000. Dakle, iako je mikrolokacija ista, u jednom slučaju kvadrat je 1.700 eura, a u drugom nije ni 1.000. Sljedeći parametri su razina uređenja nekretnine, položaj s obzirom na kat, jer nitko ne želi suteren, prizemlje ili pod ploču te na koncu položaj samog stana u zgradi, sjeverno ili južno. Za formiranje cijene važno je i ima li stan balkon, pogled, osigurana parkirališna mjesta, kako izgleda zgrada... Sve to utječe na cijenu“, kaže Papeš, napomenuvši da se zbog svega toga ne mogu uspoređivati cijene u različitim dijelovima grada, osim ako se za primjer ne uzme stan manje-više istih karakteristika.

U tom slučaju najatraktivnije lokacije su Bulevard, Trsat, Bivio, Marčeljeva draga, Pećine i Korzo, a najmanje atraktivne Ulica Franje Račkog (Lujzijana), Vodovodna ulica i Mlaka, gdje je stan jako teško uopće i prodati. Novella Bačinović, direktorica Consensus nekretnina iz Rijeke, potvrđuje da su se cijene nekretnina stabilizirale, odnosno da pada više nema, kako prošle, tako ni ove godine. “Čak dapače, u prosincu prošle godine, kada je prodaja inače smanjena, mi smo imali veliki promet. U to vrijeme najavljivao se pad vrijednosti eura pa su ljudi koji su imali štednju u eurima kupovali nekretnine da se osiguraju. Činjenica je da ljudi očekuju niže cijene nekretnina, ali to se ne događa, što nama stvara zastoj na tržištu. Svi nešto čekaju, a prodavatelji uvijek traže barem 10 posto više od realne tržišne cijene“, kaže Bačinović. Prema njezinim iskustvima, na cijenu nekretnina umnogome utječe i osobni faktor, odnosno financijska situacija prodavatelja.

“Ako je čovjek pritisnut ovrhama i kreditima, onda je mnogo veća vjerojatnost da će spustiti cijenu. To se međutim događa ad hoc, kada kupac stavi novac na stol i kaže “uzmi ili ostavi“. U takvoj situaciji prodavatelji često pristanu prodati nekretninu jeftinije, recimo za 50.000 eura, iako su tražili 65.000. Ali da će unaprijed spustiti cijenu, to sigurno neće. S druge strane, tu je i faktor lokacije. Na nekim lokacijama, kao što su Bivio, centar grada ili Šetalište 13. divizije, manje cijene sigurno nećete dočekati. Obrnuta situacija je primjerice u Ulici Drage Gervaisa na Donjoj Vezici, gdje bi se nekad stan prodao u roku od dva sata, a sada ih imamo toliko da ne znamo što ćemo s njima“, zaključila je Bačinović. Igor Mandžurov iz agencije Lider plus, druge po veličini u Rijeci, potvrđuje da je pad cijena nekretnina zaustavljen.

Njegovo promišljanje recesijskog razdoblja i pada cijena, međutim, razlikuje se od Papešovog. “U posljednje četiri godine cijene nekretnina u Rijeci pale su za 30 posto. Pojedine agencije su međutim promet povećale, ali prije svega zato što se konkurencija smanjila nakon što je mnogo agencija propalo. Za primjer, 2006. godine u Rijeci niste mogli kupiti iole normalan stan za manje od 1.500 eura po kvadratu, danas je taj minimum oko 1.100 eura. Iznimke uvijek postoje na određenim lokacijama, odnosno u određenim zgradama na nekim lokacijama, ali od kraja 2007. godine pad je bio golem. Sada je konačno zaustavljen, odnosno možda će još malo padati, ali isključivo na najmanje atraktivnim lokacijama“, kaže Mandžurov, istaknuvši da njegova tvrtka funkcionira normalno, između ostaloga i zato što joj oko 40 posto prometa donose stalni klijenti. “Kada tvrka postoji dugo i radi korektno poput nas, onda postane prepoznatljiva i ljudi joj se vraćaju. Recesija je odnijela brojne agencije, s jedne strane jer se nisu uskladile s novim zakonskim odredbama, a s druge strane jer se nisu prilagodile situaciji na tržištu. Iza nas je doista teških pet godina“, rekao je Mandžurov.

Izvor: Limun.hr
Bookmark and Share